Slabosti u našoj ekonomiji postale su jasnije nego ikad tokom pandemije: dok su Evropljani svjesniji ekoloških problema uzrokovanih ambalažnim otpadom, posebno plastičnom ambalažom, puno plastike se još uvijek koristi u Europi kao dio napora da se spriječi širenja koronavirusa i njegovih mutacija.To je prema Europskoj agenciji za okoliš (EEA), koja kaže da europski sistemi proizvodnje i potrošnje još uvijek nisu održivi – a posebno industrija plastike mora pronaći načine da osigura da se plastika iz obnovljivih sirovina koristi mnogo mudrije, bolje ponovo koristi i efikasnije reciklirati.Princip od kolijevke do kolijevke definira kako se možemo odmaknuti od upravljanja otpadom.

U Evropi i drugim industrijskim zemljama, poslovanje je generalno linearan proces: od kolijevke do groba.Uzimamo resurse iz prirode i od njih proizvodimo dobra koja se koriste i konzumiraju.Zatim bacamo ono što smatramo dotrajalom i nepopravljivom robom, stvarajući tako planine otpada.Jedan faktor u tome je naš nedostatak poštovanja prema prirodnim resursima, kojih trošimo previše, zaista više nego što ih imamo.Evropska privreda je godinama morala uvoziti prirodne resurse i tako postaje zavisna od njih, što bi kontinent moglo staviti u nepovoljan položaj kada se takmiči za upravo te resurse u doglednoj budućnosti.

Zatim, tu je naš nemarno postupanje s otpadom, s kojim se već dugo ne možemo nositi unutar evropskih granica.Prema Evropskom parlamentu, energetska oporaba (oporaba toplinske energije spaljivanjem) je najčešće korišteni način odlaganja plastičnog otpada, a slijedi ga deponija.30% cjelokupnog plastičnog otpada prikuplja se za reciklažu, iako stvarne stope recikliranja variraju od zemlje do zemlje.Polovina plastike prikupljene za reciklažu izvozi se na obradu u zemlje izvan EU.Ukratko, otpad se ne vrti unaokolo.

Kružna umjesto linearne ekonomije: od kolijevke do kolijevke, a ne od kolijevke do groba

Ali postoji način da se naša ekonomija okrene u krug: princip materijalnog ciklusa od kolevke do kolevke uklanja otpad.Svi materijali u C2C ekonomskom ciklusu kroz zatvorene (biološke i tehničke) petlje.Njemački procesni inženjer i hemičar Michael Braungart osmislio je koncept C2C.On vjeruje da nam to daje nacrt koji vodi dalje od današnjeg pristupa zaštiti okoliša, koji uključuje korištenje nizvodne ekološke tehnologije, ka inovacijama proizvoda.Evropska unija (EU) slijedi upravo taj cilj svojim akcionim planom cirkularne ekonomije, koji je središnji dio europskog zelenog dogovora i, između ostalog, postavlja ciljeve za vrh lanca održivosti – dizajn proizvoda.

U budućnosti, u skladu sa ekološkim principima koncepta C2C, koristili bismo robu široke potrošnje, ali je ne bismo konzumirali.One bi ostale u vlasništvu proizvođača, koji bi bio odgovoran za njihovo odlaganje – skidanje tereta sa potrošača.Istovremeno, proizvođači bi bili u stalnoj obavezi da optimizuju svoju robu u skladu sa promenljivim uslovima u okviru svog zatvorenog tehničkog ciklusa.Prema Michaelu Braungartu, moralo bi biti moguće reciklirati robu iznova i iznova bez smanjenja njihove materijalne ili intelektualne vrijednosti. 

Michael Braungart je pozvao da se roba široke potrošnje proizvodi na što prirodniji način kako bi se mogla kompostirati u bilo kojem trenutku. 

Sa C2C više ne bi postojalo nešto kao što je dobra koja se ne može reciklirati. 

Kako bismo izbjegli otpad od ambalaže, moramo ponovo razmisliti o ambalaži

Akcioni plan EU fokusira se na niz oblasti, uključujući izbjegavanje ambalažnog otpada.Prema podacima Evropske komisije, količina materijala koji se koristi za pakovanje kontinuirano raste.U 2017. brojka je bila 173 kg po stanovniku EU.Prema Akcionom planu, morat će biti omogućena ponovna upotreba ili recikliranje sve ambalaže koja se stavlja na tržište EU na ekonomski isplativ način do 2030. godine.

Sljedeći problemi će morati biti riješeni da bi se to dogodilo: trenutnu ambalažu je teško ponovo koristiti i reciklirati.Potrebno je mnogo truda da se takozvani kompozitni materijali, kao što su kutije za piće, razbiju na celulozu, aluminijsku foliju i plastičnu foliju nakon samo jedne upotrebe: papir se prvo mora odvojiti od folije i ovaj proces troši mnogo vode.Od papira se tada može proizvesti samo ambalaža lošeg kvaliteta, kao što su kartoni za jaja.Aluminij i plastika se mogu koristiti u industriji cementa za proizvodnju energije i poboljšanje kvalitete.

Ekološki prihvatljivo pakovanje za C2C ekonomiju 

Međutim, prema NVO C2C, ova vrsta recikliranja ne predstavlja upotrebu od kolijevke do kolijevke i vrijeme je da se ambalaža potpuno preispita.

Ekološki prihvatljivo pakovanje moralo bi uzeti u obzir prirodu materijala.Pojedinačne komponente bi se morale lako odvojiti kako bi mogle kružiti u ciklusima nakon upotrebe.To znači da bi morali biti modularni i lako odvojivi za proces recikliranja ili biti napravljeni od jednog materijala.Ili bi morali biti dizajnirani za biološki ciklus tako što bi bili napravljeni od biorazgradivog papira i mastila.U suštini, materijali – plastika, pulpa, mastilo i aditivi – morali bi biti precizno definirani, robusni i kvalitetni i ne bi mogli sadržavati nikakve toksine koji bi se mogli prenijeti na hranu, ljude ili ekosistem.

Imamo plan za ekonomiju od kolevke do kolevke.Sada samo treba da ga pratimo, korak po korak.

Kopiraj sa Internet resursa